prva strana dokumenti fajlovi diskusije veze ljudi o projektu cirilica english
 
cirilica.org

Pesma o Cetinskoj brigadi nalazi se na prvim stranama knjige i pisana je kao narodne pesme, u desetercu.

Pisac pesme je Petar Krivošić.




CETINSKA BRIGADA

Oj, Cetino vodo sa Dinare!
Čuvaj Srpstvu te granice stare.
Srpskom rodu nisi zemlja nova,
Ti si zemlja carstva Dušanova.
Ti zapamti naše stare pređe,
Kad braniše Dušanove međe.
A još napred prema moru bliže,
Tu Jelena manastir podiže.
Pored Krke posestrime tvoje,
Gde anđeli večno pesmu poje.
Dok u vreme Kosovskoga boja,
Tvrtko kaza, to je zemlja moja!
Crkvu gradi on za svoje zdravlje,
Da Cetina čuva pravoslavlje.
Kad s Kosova dobi tužnog glasa,
Tvrtko zida crkvu Svetog Spasa.
On s crkvama kiti zemlje svoje,
Šest vekova još zidine stoje...
Tako osta sve do naših dana,
Kad je nova crkva sazidana.
Od izvora reka teče niže,
Te niz polje u Dragović stiže.
Gizdav bješe pri zelenoj strani,
Srbi su ga sazidali sami.
Pet godina poslije Kosova,
Tvrđava se tu podigla nova.
Manastiru temelj udariše,
Da ga nikad ne napuste više.
Braniše ga kroz ratne godine,
Hrabri Srbi Cetinske krajine.
To nam bješe i ponos i dika,
I tvrđava sa srpskog branika.
Koljane ga selo zakitilo,
To je tako kroz vekove bilo.
Od milina zvakom pogled stane,
Na Dragović i selo Koljane...
A odatle kad se pređe voda,
Pa na zapad za jedan dan hoda.
Tu je crkva Svetog Arhanđela,
Na sred kršnog Ogišića sela.
Kad su tamo nadirali Turci,
Branili su to srpski hajduci.
U odbranu svoju krv su lili,
U amanet nama ostavili.
Preci naši bejahu hajduci,
A potomci zovu se četnici.
Srpski narod, Crkve i svetinje,
Branili smo kroz ratne godine...
Od Cetine pa preko Vrlike,
To je zemlja što rađa četnike.
Kroz Cetinu, Vrliku, Cjevljane,
To su Srbi koji Srpstvo brane.
Tu je crkva Svetoga Nikole,
Koga Srbi i slave i vole.
Svoje voli a tuđe ne dira,
Tako bješe vreme zlatnog mira.
Ali kako bijaše u ratu,
Kad nas Hitler predade dželatu.
Ustanak se diže na sve strane,
Naša sela mora da se brane.
U početku bjehu crni dani,
Srbi bjehu neorganizovani.
Svako selo za sebe se brani,
Nemoguće tako da s’ odbrani.
Otišić se odlučio prvi,
Da se brani od ustaške krvi.
Odmah zatim diže se Cetina,
Sa ponosnim svojim četnicima.
Naša sela ne bijahu blizu,
Partizani tu stvoriše krizu.
Kad ustaše bjehu proterani,
Navališe gladni partizani.
Oko nas su svud redom Hrvati,
Partizani tamo bjehu jaki.
Ubijaju sve srpske prvake,
Da razbiju čete nejednake.
A za njima ustaše naljeću,
Ubijaju kuda god se kreću.
To su bili najstrašniji dani,
Bombarduju bjesni Talijani.
Još zločina počiniše više,
Na stotine kuća zapališe.
Menjaju se svi u jednom danu,
Opljačkaše i stoku i hranu.
Partizani tad se gomilaju,
Naš Otišić da razoružaju.
Al’ oružje krvavo se plaća,
Popbegli su krvavije gaća...
Na Cetinu naleću ustaše,
Cetinjani s vatrom dočekaše.
Koljačima s ne ispuni volja,
Već moraše bježat preko polja.
Talijani iz Vrlike prate,
Da pomagnu ustaše Hrvate.
Raspališe tešku kanonadu,
Oko sela stegoše blokadu.
Morala se borba da prekine,
Pohvataše mnoge domaćine.
U tvrđavu teraše vezane,
Ostaviše selo bez odbrane...
Odmah zatim kratko vreme prođe,
Kada banda proleterska dođe.
Kažu da su došli da nas brane,
Al’ Srbima zapadoše rane.
Kad su srpske prvake potukli,
Tada su se u Bosnu povukli.
Ostaviše primorske školjare,
Oni Srbe muče i mrcvare.
Nigde kraja plaču i leleku,
Srpske borce živom vatrom peku.
Tada kliknu sa Cetine vila,
Te doziva vojvodu Momčila!
Vojvodi se onda kaza glase,
Da on ide i Vrliku spase.
Tad on posla Boška poručnika,
Da formira brigadu četnika.
Sve što može da hitno učini,
Da sve Srbe tamo ujedini.
On prikupi sve četnike mlade,
I postane komandant brigade.
Vojvoda mu naredio tako,
Dušmanima neće biti lako.
U početku snagom bjesmo mali,
Pošto nismo oružja imali.
Dušmani su stalno napadali,
I uvek su mrtve ostavljali.
Sa mrtvije prilika se pruža,
Da se mladi četnik naoruža.
Kad druškanu zakukala nana,
Uzeh pušku s mrtvog partizana.
Dokle borbe s dušmanima traju,
Četnici se brzo oružaju.
Na sve strane dušmani se gone,
Te stvorismo naše bataljone.
Bataljona četiri na broju,
Uvek spremni u krvavom boju.
Postigli smo jedinstvo i slogu,
Zahvalni smo Vojvodi i Bogu.
Izdržasmo sve borbe krvave,
I iz rata iznesosmo glave!

Zapisi sa Cetine glava 1


hosted by EUtelNet

If you can not see text or do not understand contents on this page, try link „English”.