prva strana dokumenti fajlovi diskusije veze ljudi o projektu cirilica english
 
cirilica.org

PREKID SA KOMUNISTIMA I FORMIRANJE ČETNIČKOG ODREDA

U selu je nastao strah i panika tek tada se videla prava namera komunista. To su bili crni dani našega stradanja i borbe za opstanak, uglavljeni među Hrvate, pomoć ni od koga, veze ni odkuda. Gore oko Tromeđe severno od Knina u Bosni i Lici četnici su već terali komuniste i često se čula grmljavina i borba, ali svaki je branio svoj položaj svoje selo, a ko nije mogao da se brani taj je bio izložen propasti. Tada nije bilo opšte zajedničkog otpora ne samo kod nas, već u celoj Jugoslaviji, sve je to još bilo na lokalnoj bazi - odbrana od partizana - jer još nisu smatrani kao neka vojska, već lutalice koje izazivaše ustaše i Talijane da nas unište pre nego rat završi.

Proto Stojsavljević imao je kod sebe radio aparat iz manastira Dragovića, te odnekle se snabdeo baterijama i ponekad smo slušali radio London te smo još u početku jeseni 1941. saznali preko radija za Dražu Mihajlovića, da je podigao ustanak i da je komandant četnika u Srbiji. Odnekud je stigla Dražina slika verovatno preko vojvode Birčanina koji je tada bio u Splitu. Radio London stalno je ponavljao „Čuvajte se preranih akcija”. Prenosio je obaveštenja koliko je okupator ubio naroda u Kragujevcu, Šapcu, Mačvi, Kraljevu i drugim mestima, ali ni jedne reči o zapadnim krejevima gde je besnio ustaški pokolj. Mislili smo da oni o tome nemaju obaveštenja, ali oni su to izbegavali da kažu da ne bi naljutili gospodu ministre Hrvate. Taj radio uvek je ponavljao, čuvajte se, spremajte se, organizujte se, branite se i čekajte kad bude vreme mi ćemo vam javiti. Ova poruka svakako je važila za Srbiju, ali za nas u NDH vreme čekanja već je bilo prošlo, jer kosa smrti kosila je sve oko sebe.

Dalje se nije moglo čekati. To su osećali i naši borci koji su bili sa partizanima, te jedne noći Jovo Gajić „Žole” dođe nazad u selo i sastade se sa protom Stojsavljevićem i njegovim sinom Radom da se dogovore šta da se radi. Oni mu odmah savetuju da se vrati u Bravčev dolac pa da kaže svima našim borcima da napuštaju partizane, da se vrate u selo i da organizuju četnički odred. Gajić je otišao da ih izvesti i oni su ga poslušali i u kratkom vremenu svi naši se vrate bez malog izuzetka i tada se već formirao prvi četnički odred. Komandant je kao najhrabriji borac rezervni podoficir Jovo Gajić, njegov zamenik pitomac podoficirske škole Mirko Zukanović, glavni savetnik Rade Stojsavljević, a njihov štab još su sačinjavali Milan Bilić i Trivun Novaković.

Četnici su tada patrolirali prema ustaškim selima pa se ustaše primirili, bežali su dalje od naše teritorije i nije im više padalo na pamet da idu na Svilaju te se je narod malo primirio i odahnuo. Početkom maja proto Stojsavljević poslao je Gajića kod Paje Popovića da se dogovore i sporazumeju kako dalje da zaštite srpska sela od uništenja. Partizani su odmah doznali za Gajićev odlazak te oni jave svojoj braći ustašama u Vrliku, a ustaše znajući da „Žole” nije kod kuće, nagovore talijane te dođu sa 13 kamiona vojske izmešani ustaše i talijani, zapale Gajićevu kuću i vrate se u Vrliku.

Uzgred da spomenemo da su posle razilaska sa komunistima oni pokušavali na sve moguće načine da nas ponovo uvuku u njihovo kolo, ali narod im više nije verovao, a oni su znali da ako izgube Otišić to su izgubili Svilaju i sve veze u unutrašnjosti Dalmacije, pa su dolazili i sve obećavali. Vice Buljan plakao je pred našom crkvom da nam pokaže koliko nas voli! (Neko će pomosliti da pišem preterano), no bio sam očevidac kad je spomenuo svoga brata koji je ustaša kod Pavelića, koji ubija Srbe i tada izvadi maramicu i briše oči da bi nas uverio. Naročito su slali istaknute Srbe komuniste da noću rovare po selu, a još su bili nejaki da bi mogli preduzeti kaznene mere prema Otišiću. Onoga dana kad je zapaljena Gajićeva kuća, Cvijo Orašić „Pajčin” nalazio se u Otišiću na pregovorima, ali nije ništa uspeo jer je ljudima bila jasna njihova laž, to jest ona njihova parola: „Ako izginu Srbi, naselićemo Kineze” i za partiju to je opet pobeda. Naš narod nije hteo više da gine za partiju, a još manje za Kineze, pa je sada iskrslo pitanje kako doći do oružja da se branimo od ustaša i partizana.


Zapisi sa Cetine glava 10


hosted by EUtelNet

If you can not see text or do not understand contents on this page, try link „English”.